Izvještaj s promocije knjige 'Fratri bosanski u stripu' u Rami
Ljudi su mi znali reći: 'jedini način da saznaš što je svježi zrak, priroda i čista voda, jest da dođeš u Bosnu. Nakon posjeta Rami mislim da: 'ako želiš vidjeti Bosnu, moraš doći u Ramu'.
Mnogi fratri koje sam crtao u knjizi 'Fratri bosanski u stripu - na svoj račun, na svoj način', kao i mnogi ljudi koji su vidjeli ovu knjigu i stripove potvrdili su da su nacrtani ljudi i cjelokupni ambijent pogođeni. To se može zahvaliti, s obzirom da prije nisam bio u tom djelu Bosne i upoznao nekog Fratra, Ramljacima soc. religije g.Ivanu Markešiću i g. Boži Mišuri, neumornom entuzijasti, inicijatoru nastanka knjige, koji su pazili da crteži fratara i samog podneblja budu istovjetni. Sada, kada se nalazim ovdje u Rami, neposredno nakon prve promocije knjige, mogu reći da se ovaj ambijent ne može predočiti prepričavajući ga, pokazivajući slike, pa i crtajući ga. Da sam ovdje bio ranije, možda bi i sam crtež bio još vjerodostojniji, ako je to moguće.
Na početku samih dogovora oko projekta za crtanje stripa o bosanskim franjevcima, nisam naslućivao uopće o kakvom se podneblju (vizualno) radi, a niti to po ćemu su bosanski Franjevci specifični. Uzimao sam ideju za crtanjem stripa zdravo za gotovo.
No, uistinu, Samostan Rama-Šćit kao da je izašao iz nekog prizora Tolkienovih Gospodara prstenova: otok na sredini kojega se nalazi veliki samostan, spojen s obalom uz pomoć nasute ceste, u sredini gorostasnog jezera omeđenog planinskim tjesnacima.
Kada se ukazala prilika da dođem u Ramu, na poziv gvardjana, autora sadžaja knjige, znao sam da bih pod svaku cijenu trebao otići tamo, ne samo zbog samostana i sve te prirode, nego da upoznam fratre koje sam crtao i da provedem koji dan s njima kako bi iz prve upoznao njihov način života koji je znatno različit od onog u svećenstva s kojim sam se susretao tijekom života do sad.
Tako je došlo vrijeme prvoj promociji knjige u Rami. Održana je u Domu kulture u Prozoru 24.4. i nakon mojeg uvodnika o samom crtanju stripa, iščekivanjima i rezultatima koje sam dobio pri završetku projekta, g. Ivan Markešić je iznio povijesni i kulturološki sovrt na sadržaj knjige te objasnio kontekst viceva u skladu s njihovim vremenom iz kojega dolaze. Govorio je o smijehu i svrsi smijeha u našoj kulturi, ali i u ljudskom društvu općenito i zatim ga povezivao s navikom i potrebom bosanskih fratara da zbijaju šale na svoj račun. Na prmocociji je govorio i fra Tomislav Brković, izdavač knjige i gvardijan Franjevačkog samostana Rama-Šćit, koji je prikupljao objavljene viceve. Govori je o svom iskustvu prikupljanja viceva, te samoj ideji da se pokrene tiskanje ovakve knjige kojoj su u biti prethodila četiri izdanja o fratarskim zezancijama, pisanih viceva koje je potom ilustrirao poznati Otto Reisinger.
Na promociji se okupio zavidan broj Ramljana, više nego što se ljubitelja stripova sakupi na nekom strip događaju u Zagrebu, što još samo potvrđuje povezanost naroda s fratrima u ramskom kraju te njihovo štovanje kulture i umjetnosti. Važno je napomenuti, za sve koji to ne znaju, da su bosanski fratri specifični po svojoj tradiciji suradnje s hrvatskim umjetnicima, kiparima i slikarima, te da su hodnici njihovog ramskog Samostana ukrašeni najznamenitijim autorima iz starije i novije povijesti hrvatskog slikarstva, a samostanske deponije i prostore muzeja krase i skulpture poznatih kipara, kao i samo dvorište. U tom kontekstu, izuzetna je čast što je ovim projektom i sam medij stripa uvršten u njihov asortiman dajući pri tome samom stripu veliku pažnju i umjetničku vrijednost.
Glede Fratara i njihove svakodnevice prožete humorom, te šale s narodom s kojim provode veliki dio svog vremena, mogu reći da takva slika njih u fratarskim vicevima i stripovima zapravo i nije pretjerana. Za ovaj strip mogu reći da predstavlja jedan kulturološki zapis ovog podneblja i makar se radi o vicevima, to su uistinu stvarne anegdote koje su se događale nekoć, a mnoge slične sam i vidio na svoje oči za vrijeme boravka u njihovom Samostanu i Rami.
Evo prijepiske dijela teksta(recenzije) o stripu Ivice Ivaniševića koji je objavljen u slobodnoj Dalmaciji:
Sav njegov (gvardijanov) talent i trud što ga je uložio “prevodeći” usmena kazivanja ujaka u formu stripovnih scenarija, bili bi, međutim, uzaludni da nije pronašao sjajnoga partnera u osobi Marka Dješke, mladog osječkog animatora i crtača. Pred njim je, naime, stajao nimalo jednostavan zadatak. Ne samo zato što su junaci duhovitih štorija stvarne osobe čiju je fizionomiju trebalo “skinuti”. Još i veći problem predstavljala je činjenica kako većina anegdota ne opisuju slapstick situacije, dakle, neku dinamičnu fizičku radnju koja završava duhovitim crescendom, nego retoričke bravure koje zaključuje dojmljivi punchline. Iscrtati tablu čiji je humorni potencijal sav u jeziku, nije nimalo lako. Još je teže isproducirati na desetke takvih stranica koje, međutim, nitko neće doživjeti kao sumu statičnih, mrtvih kadrova, nego kao dinamičnu montažu prizora. A upravo to Dješki je pošlo za rukom. Kroz njegove se stranice prolazi kao da grafičkim sredstvima pripovijeda o akcijskim junacima, a ne o suzdržanim fratrima. Za takvo što trebalo je imati ozbiljna talenta. Baš kao i za izbor stilizacijske matrice koja će uspjeti posredovati svu onu toplinu kojom isijavaju Brkovićevi predlošci.
No, puno više negoli argumentima zanata i struke, ova se kolekcija stripova može i treba preporučiti zbog jednog veličanstvenog svojstva kojim pršte njezine stranice. Naime, nakon što pročita album, prosječni ateista, poput, recimo, potpisnika ovih redaka, teško će odoljeti a da ne zaključi kako bi i sam otkrio dar vjere da je kojim slučajem u svojim formativnim godinama bio izložen ujačkom utjecaju. I duboko se nadam da su braća, osim hrabrosti (koja je itekako potrebna da bi se bez zadrške branilo pravo na smijeh), blagoslovljena i poslovnom žicom. Ovaj album naprosto vapi za time da ga se prevede na strane jezike i pošalje u svijet. Jer, mogao bih se kladiti, i sam bi sveti otac Frane bio njegov oduševljeni čitatelj.
Slijedeća promocija knjige, ujedno i prva promocija u HR se planira u travnju za vrijeme festivala Crtani romani šou u Zagrebu.
Strip je tvrdo ukoričen u svoje 94 stranice.
Pozdrav iz Rame!
Mnogi fratri koje sam crtao u knjizi 'Fratri bosanski u stripu - na svoj račun, na svoj način', kao i mnogi ljudi koji su vidjeli ovu knjigu i stripove potvrdili su da su nacrtani ljudi i cjelokupni ambijent pogođeni. To se može zahvaliti, s obzirom da prije nisam bio u tom djelu Bosne i upoznao nekog Fratra, Ramljacima soc. religije g.Ivanu Markešiću i g. Boži Mišuri, neumornom entuzijasti, inicijatoru nastanka knjige, koji su pazili da crteži fratara i samog podneblja budu istovjetni. Sada, kada se nalazim ovdje u Rami, neposredno nakon prve promocije knjige, mogu reći da se ovaj ambijent ne može predočiti prepričavajući ga, pokazivajući slike, pa i crtajući ga. Da sam ovdje bio ranije, možda bi i sam crtež bio još vjerodostojniji, ako je to moguće.
Na početku samih dogovora oko projekta za crtanje stripa o bosanskim franjevcima, nisam naslućivao uopće o kakvom se podneblju (vizualno) radi, a niti to po ćemu su bosanski Franjevci specifični. Uzimao sam ideju za crtanjem stripa zdravo za gotovo.
No, uistinu, Samostan Rama-Šćit kao da je izašao iz nekog prizora Tolkienovih Gospodara prstenova: otok na sredini kojega se nalazi veliki samostan, spojen s obalom uz pomoć nasute ceste, u sredini gorostasnog jezera omeđenog planinskim tjesnacima.
Kada se ukazala prilika da dođem u Ramu, na poziv gvardjana, autora sadžaja knjige, znao sam da bih pod svaku cijenu trebao otići tamo, ne samo zbog samostana i sve te prirode, nego da upoznam fratre koje sam crtao i da provedem koji dan s njima kako bi iz prve upoznao njihov način života koji je znatno različit od onog u svećenstva s kojim sam se susretao tijekom života do sad.
Tako je došlo vrijeme prvoj promociji knjige u Rami. Održana je u Domu kulture u Prozoru 24.4. i nakon mojeg uvodnika o samom crtanju stripa, iščekivanjima i rezultatima koje sam dobio pri završetku projekta, g. Ivan Markešić je iznio povijesni i kulturološki sovrt na sadržaj knjige te objasnio kontekst viceva u skladu s njihovim vremenom iz kojega dolaze. Govorio je o smijehu i svrsi smijeha u našoj kulturi, ali i u ljudskom društvu općenito i zatim ga povezivao s navikom i potrebom bosanskih fratara da zbijaju šale na svoj račun. Na prmocociji je govorio i fra Tomislav Brković, izdavač knjige i gvardijan Franjevačkog samostana Rama-Šćit, koji je prikupljao objavljene viceve. Govori je o svom iskustvu prikupljanja viceva, te samoj ideji da se pokrene tiskanje ovakve knjige kojoj su u biti prethodila četiri izdanja o fratarskim zezancijama, pisanih viceva koje je potom ilustrirao poznati Otto Reisinger.
Na promociji se okupio zavidan broj Ramljana, više nego što se ljubitelja stripova sakupi na nekom strip događaju u Zagrebu, što još samo potvrđuje povezanost naroda s fratrima u ramskom kraju te njihovo štovanje kulture i umjetnosti. Važno je napomenuti, za sve koji to ne znaju, da su bosanski fratri specifični po svojoj tradiciji suradnje s hrvatskim umjetnicima, kiparima i slikarima, te da su hodnici njihovog ramskog Samostana ukrašeni najznamenitijim autorima iz starije i novije povijesti hrvatskog slikarstva, a samostanske deponije i prostore muzeja krase i skulpture poznatih kipara, kao i samo dvorište. U tom kontekstu, izuzetna je čast što je ovim projektom i sam medij stripa uvršten u njihov asortiman dajući pri tome samom stripu veliku pažnju i umjetničku vrijednost.
Glede Fratara i njihove svakodnevice prožete humorom, te šale s narodom s kojim provode veliki dio svog vremena, mogu reći da takva slika njih u fratarskim vicevima i stripovima zapravo i nije pretjerana. Za ovaj strip mogu reći da predstavlja jedan kulturološki zapis ovog podneblja i makar se radi o vicevima, to su uistinu stvarne anegdote koje su se događale nekoć, a mnoge slične sam i vidio na svoje oči za vrijeme boravka u njihovom Samostanu i Rami.
Evo prijepiske dijela teksta(recenzije) o stripu Ivice Ivaniševića koji je objavljen u slobodnoj Dalmaciji:
Sav njegov (gvardijanov) talent i trud što ga je uložio “prevodeći” usmena kazivanja ujaka u formu stripovnih scenarija, bili bi, međutim, uzaludni da nije pronašao sjajnoga partnera u osobi Marka Dješke, mladog osječkog animatora i crtača. Pred njim je, naime, stajao nimalo jednostavan zadatak. Ne samo zato što su junaci duhovitih štorija stvarne osobe čiju je fizionomiju trebalo “skinuti”. Još i veći problem predstavljala je činjenica kako većina anegdota ne opisuju slapstick situacije, dakle, neku dinamičnu fizičku radnju koja završava duhovitim crescendom, nego retoričke bravure koje zaključuje dojmljivi punchline. Iscrtati tablu čiji je humorni potencijal sav u jeziku, nije nimalo lako. Još je teže isproducirati na desetke takvih stranica koje, međutim, nitko neće doživjeti kao sumu statičnih, mrtvih kadrova, nego kao dinamičnu montažu prizora. A upravo to Dješki je pošlo za rukom. Kroz njegove se stranice prolazi kao da grafičkim sredstvima pripovijeda o akcijskim junacima, a ne o suzdržanim fratrima. Za takvo što trebalo je imati ozbiljna talenta. Baš kao i za izbor stilizacijske matrice koja će uspjeti posredovati svu onu toplinu kojom isijavaju Brkovićevi predlošci.
No, puno više negoli argumentima zanata i struke, ova se kolekcija stripova može i treba preporučiti zbog jednog veličanstvenog svojstva kojim pršte njezine stranice. Naime, nakon što pročita album, prosječni ateista, poput, recimo, potpisnika ovih redaka, teško će odoljeti a da ne zaključi kako bi i sam otkrio dar vjere da je kojim slučajem u svojim formativnim godinama bio izložen ujačkom utjecaju. I duboko se nadam da su braća, osim hrabrosti (koja je itekako potrebna da bi se bez zadrške branilo pravo na smijeh), blagoslovljena i poslovnom žicom. Ovaj album naprosto vapi za time da ga se prevede na strane jezike i pošalje u svijet. Jer, mogao bih se kladiti, i sam bi sveti otac Frane bio njegov oduševljeni čitatelj.
Slijedeća promocija knjige, ujedno i prva promocija u HR se planira u travnju za vrijeme festivala Crtani romani šou u Zagrebu.
-naklada: Franjevački samostan Rama-Šćit, nakladnik: fra Tomislav Brković,
-autor crteža: Marko Dješka,
-predgovor: fra Tomislav Brković
-tekst 'Rideo ergo sum (smijem se, dakle postojim)': soc. religije Ivan Markešić,
-tekst 'Fratri i smijeh': književnik i publicist, g. Miljenko Jergović,
-pogovor: izdavač, dizajner i novinar g. Vladimir Šagadin.
Izvrsna recenzija knjige:
http://www.rama.co.ba/novost/767/braca-po-smijehu
Tekstovi o knjizi:
http://dnevni-list.ba/web1/smijeh-nas-cini-ljudima/
http://www.oslobodjenje.ba/kun/ivan-markesic-sociolog-religije-bez--zvonjave-crkvenoga-zvona-i-bez-mujezinova-glasa-nesto-bi-nedostajalo-u-prostoru-i-u-vremenu
Izvrsna recenzija knjige:
http://www.rama.co.ba/novost/767/braca-po-smijehu
Tekstovi o knjizi:
http://dnevni-list.ba/web1/smijeh-nas-cini-ljudima/
http://www.oslobodjenje.ba/kun/ivan-markesic-sociolog-religije-bez--zvonjave-crkvenoga-zvona-i-bez-mujezinova-glasa-nesto-bi-nedostajalo-u-prostoru-i-u-vremenu
Pozdrav iz Rame!
Poštovani gospodine, Vi niste boravili u Bosni, već u Bosni i Hercegovini, Ako već spominjete regiju, onda bi morali znati da Rama pripada Hercegovini! Pogledajte službeni ustroj BiH, pa se sami možete uvjeriti! Vaš doprinos Rami je velik ali žao mi je da Ste isti morali realizirati u suradnji sa glavnim zagovornicima Veliko-bosanske, odnosno Veliko-muslimanske politike, koja Ramu hoće pripojiti regiji Bosni. Mi ramski branitelji, nismo se borili za takvu Ramu, niti ćemo se klanjati begovima po Travniku! Predmetna gospoda je manjina u Rami i iza te njihove sulude ideje ne stoji Ramski narod!
OdgovoriIzbrišiAnte Pavlović Zagreb
Naravno uvijek se mora naći neki nacionalistički smrad koji ne može vidjeti dalje od svog izkomplesiranog ponosa. Ante, mani se rata, nego pusti malo više kulture u svoj život kako bi zapravo kojim čudim i živio...
OdgovoriIzbriši